Povijesni kutak - Piše: Stjepan Beretić

Sombor pao pod županijsku vlast

Kad je već razvojačena Potiska graničarska oblast (Potiski šanac), Somborci su se dali u borbu da se njihovo trgovište proglasi slobodnim kraljevskim gradom. Tome se protivila županija. Već 1691. godine je jedno somborsko povjerenstvo bilo u Beču sa zahtjevom da Beč prisili županijske vlasti na povrat novca, koji su na ime poreza nepravedno ubrale od Somboraca i Subotičana. O tome piše Radivoj Plavšić na 11. stranici svoje knjige Fragmenti iz prošlosti Sombora (Sombor, 1956.). Kako je vrijeme odmicalo, županijske su vlasti sve žešće nastojale okrnjiti povlastice, koje su somborski graničari uživali. To je bio razlog zašto su Somborci tako složno prionuli uz borbu za proglašenjem Sombora slobodnim kraljevskim gradom. U povjerenstvo koje je u Beču pregovaralo ušli su još i Stevan Karalić, Abraham Bokerović i Jovan Damjanović (Muhi 108-109, o tome piše i Radivoj Plavšić na 12. stranici navedenoga djela). Za vrijeme dok je somborsko povjerenstvo pregovaralo u Beču, županija je, u namjeri da omete proglašenje Sombora slobodnim kraljevskim gradom, neumorno slala optužbe protiv Sombora i njegovih građana. Čak će nazvati Somborce razbojnicima i bezbožnicima. Mijo Bokerović je molio Somborce da se ne obaziru na klevete županijskih vlasti. Iz Beča su gradonačelniku Martinu Parčetiću često stizala izvješća o napretku pregovora. I konačno, 21. ožujka 1747. godine kraljica i carica Marija Terezija je potpisala povelju o proglašenju Sombora slobodnim kraljevskim gradom. Grad je tom poveljom dobio pustare: Bukovac, Čičovi, Gradina, Ivanovo Selo, Šaponje, Bilić, Nenadić, Karakoria, Rančevo, Praćević i Piperos (Muhi 113).

Cijeli se grad zadužio

Premda su Somborci morali namaknuti 150.000 forinti, vijest, da je kraljica Marija Terezija potpisala dokument, izazvala je u gradu veliku radost. Županija je 22. veljače 1748. izabrala opunomoćenike: gradskog suca, Marka Parčetića, Stevana Karalića i Atanasija Stojšića, i opunomoćila ih, da podignu zajam u visini od 150 - 200.000 forinti. Kad su ta trojica u Beču predala traženi novac, kraljica Marija Terezija je 17. veljače 1749. godine potpisala svečanu povelju, pa su je predstavnici Somboraca mogli sa sobom ponijeti (Muhi, 114- 115). Somboru je pozajmicom pomogao grad Halas (Kiskunhalas) s 15.000 i Szabadszálás s 3.000 forinti, dok je preostali novac Somborcima posudio barun Josef Palm u Beču. (Trencsény Károly, Zombor, Bács-Bodrog Vármegye, I, Budapest, 1909, 215. str.)

Proglašenje kraljevskih povlastica

Za doček povelje sa povlasticama slobodnog kraljevskog gradu su Somborci 27. ožujka 1749. godine ustanovili svečani banderij od 40 konjanika, kojemu je na čelu bio Nikola Parčetić zajedno sa župnicima obiju vjera. Banderij je otišao do Budima, odakle je zajedno s dvorskim savjetnikom Johannesom Stefanom Kollerom došao u Sombor. Konačno je 22. travnja 1749. godine povelja stigla u Sombor. Kraljevski je savjetnik odsjeo u franjevačkom samostanu. Sve su se sjednice gradskog poglavarstva u to vrijeme održavale u blagovaonici franjevačkog samostana. U samostanskoj blagovaonici održano je 23. travnja 1749. godine vijećanje o predstojećoj svečanosti. Nakon vijećanja generalni lektor svetoga bogoslovlja iz Budima fra Jerko Lipovčević Požežanin, služio je svetu misu za uspjeh svečanosti.

Franjevački samostan veliki svjedok prošlosti

Svečanost je započela narednog dana, 24. travnja 1749. godine u 8 sati. U svečanom ophodu uz pratnju truba i bubnjeva pronijela se gradom povelja koju je nosio Nikola Parčetić, da bi se postavila u samostanskoj blagovaonici. Njega su pratili ugledniji građani kao i naoružani vojnici. Zatim je slijedio zaziv Duha Svetoga u staroj župnoj crkvi, pa svečana zavjetna sveta misa o Duhu Svetom, koju je služio fra Luka Čilić, generalni lektor budimske teologije. Pjevanje himna Duhu Svetom su građani i vojnici popratili pucnjavom iz pušaka. Pred crkvom je bilo mnoštvo vjernika Katoličke i Pravoslavne crkve. Svečanosti proglašenja slobodnog kraljevskog grada Sombora nazočio je i pravoslavni bački biskup Visarion Pavlović iz Novog Sada, kalački kanonik Antun Knežević, somborski prota Veselin Beljanski sa svojih 15 svećenika. U to je vrijeme somborskom župom upravljao fra Antun od Pečuha. Na slavlju je bio i bivši somborski vojni kapelan fra Antun Dežević i mnogi drugi franjevci, ali i županijski i kraljevski službenici. Slavlje se nastavilo u samostanskoj blagovaonici, gdje je latinski i hrvatski pročitana povelja. Svečani govor je održao Johannes Stefan Koller, koji je svoj govor zaključio sardačnom čestitkom u obliku kronostiha: VIVat! PerennIs aVe! DIV In posterIs fLoreat InsIgnIta IstIs prIVILegIIs CiVitas Ista ZoMborIensIs. (Živio! Zauvijek: zdravo! Neka dugo cvjeta u potomcima ovim povlasticama odlikovani taj Sombor grad!). Zbroj istaknutih slova 5+1+5+1+5+500+1+5+1+1+50+1+1+1+1 +1+1+5+1+50+1+1+100+5+1+1000+1+1) daje godinu 1747, kad je Marija Terezija potpisala povelju slobodnog kraljevskog grada Sombora. Tada su gradski oci položili prisegu. Svečana zvonjava zvona i velika pucnjava samo je povećala veselje okupljenog puka. Svoj drugi govor završio je Johannes Stefan Koller još jednim kronostihom: Caeterum faXIt DeVs Vt Caeptae gLorIae Vestrae eXpost aequVe gratVLarI possIM. (Dao Bog, da na vašoj započetoj slavi i kasnije mogu ovako čestitati). Na sjednici gradskog poglavarstva, 25. travnja 1749. godine, za gradonačelnika je izabran Martin Parčetić. Tada su izabrani i ostali članovi poglavarstva, kao i bilježnik, komornik, pučki tribun, blagajnik i prefekt. Uzalud je Kraljevska komora ponudila gradu Somboru osim darovanih pustara još i Sivac, Apatin, Bezdan, Kupusinu, Doroslovo, Čonoplju, Staru Moravicu, Kruševlje, Pačir i Gakovo za samo 800 forinti. Gradska blagajna je bila pod velikim dugovima, pa se grad morao odreći širokogrudne ponude (fra Bono Mihalović, Oppidum prvilegiatum Zombor in Liberam ac Regiam Civitatem promuilgatur, ac installatur Anno Dni 1749., Extractus Protocolli Conventus L. R. Civitatis Zomboriensis P. P. Ordinis Minorum Observatiae Provintiae olim Bosnae Argentiane s. Crucis nunc vero Divi Iaonis a Capistrano ab Anno 1717 useque ad Annum 1787. (rukopis). Slavlje proglašenja povelje s povlasticama završeno je 30. travnja 1749. godine u 4 sata, kad je kraljevski povjerenik krenuo put Požuna (Bratislave). Na ispraćaju su bili brojni građani, gradsko poglavarstvo, katolički i pravoslavni župnik, te pravoslavni biskup bački Visarion Pavlović. Ispraćaj je popraćen pucnjavom iz pušaka i glazbom.