Povijesni kutak - Piše: Stjepan Beretić
Sombor pao pod županijsku vlast
Kad je već razvojačena Potiska graničarska
oblast (Potiski šanac), Somborci
su se dali u borbu da se njihovo trgovište
proglasi slobodnim kraljevskim
gradom. Tome se protivila županija. Već
1691. godine je jedno somborsko povjerenstvo
bilo u Beču sa zahtjevom da Beč
prisili županijske vlasti na povrat novca,
koji su na ime poreza nepravedno ubrale
od Somboraca i Subotičana. O tome piše
Radivoj Plavšić na 11. stranici svoje
knjige Fragmenti iz prošlosti Sombora
(Sombor, 1956.). Kako je vrijeme odmicalo,
županijske su vlasti sve žešće nastojale
okrnjiti povlastice, koje su somborski
graničari uživali. To je bio razlog
zašto su Somborci tako složno prionuli
uz borbu za proglašenjem Sombora slobodnim
kraljevskim gradom. U povjerenstvo
koje je u Beču pregovaralo ušli
su još i Stevan Karalić, Abraham Bokerović
i Jovan Damjanović (Muhi
108-109, o tome piše i Radivoj Plavšić na
12. stranici navedenoga djela). Za vrijeme
dok je somborsko povjerenstvo
pregovaralo u Beču, županija je, u namjeri
da omete proglašenje Sombora
slobodnim kraljevskim gradom, neumorno
slala optužbe protiv Sombora i
njegovih građana. Čak će nazvati Somborce
razbojnicima i bezbožnicima.
Mijo Bokerović je molio Somborce da
se ne obaziru na klevete županijskih vlasti.
Iz Beča su gradonačelniku Martinu
Parčetiću često stizala izvješća o napretku
pregovora. I konačno, 21. ožujka
1747. godine kraljica i carica Marija Terezija
je potpisala povelju o proglašenju
Sombora slobodnim kraljevskim gradom.
Grad je tom poveljom dobio pustare:
Bukovac, Čičovi, Gradina, Ivanovo
Selo, Šaponje, Bilić, Nenadić, Karakoria,
Rančevo, Praćević i Piperos
(Muhi 113).
Cijeli se grad zadužio
Premda su Somborci morali namaknuti
150.000 forinti, vijest, da je kraljica
Marija Terezija potpisala dokument,
izazvala je u gradu veliku radost.
Županija je 22. veljače 1748. izabrala
opunomoćenike: gradskog suca, Marka
Parčetića, Stevana Karalića i Atanasija
Stojšića, i opunomoćila ih, da podignu
zajam u visini od 150 - 200.000 forinti.
Kad su ta trojica u Beču predala traženi
novac, kraljica Marija Terezija je 17. veljače
1749. godine potpisala svečanu povelju,
pa su je predstavnici Somboraca
mogli sa sobom ponijeti (Muhi, 114-
115). Somboru je pozajmicom pomogao
grad Halas (Kiskunhalas) s 15.000 i Szabadszálás
s 3.000 forinti, dok je preostali
novac Somborcima posudio barun Josef
Palm u Beču. (Trencsény Károly, Zombor,
Bács-Bodrog Vármegye, I, Budapest,
1909, 215. str.)
Proglašenje
kraljevskih povlastica
Za doček povelje sa povlasticama
slobodnog kraljevskog gradu su Somborci
27. ožujka 1749. godine ustanovili
svečani banderij od 40 konjanika, kojemu
je na čelu bio Nikola Parčetić zajedno
sa župnicima obiju vjera. Banderij
je otišao do Budima, odakle je zajedno s
dvorskim savjetnikom Johannesom
Stefanom Kollerom došao u Sombor.
Konačno je 22. travnja 1749. godine povelja
stigla u Sombor. Kraljevski je savjetnik
odsjeo u franjevačkom samostanu.
Sve su se sjednice gradskog poglavarstva
u to vrijeme održavale u blagovaonici
franjevačkog samostana. U samostanskoj
blagovaonici održano je 23.
travnja 1749. godine vijećanje o predstojećoj
svečanosti. Nakon vijećanja generalni
lektor svetoga bogoslovlja iz Budima
fra Jerko Lipovčević Požežanin,
služio je svetu misu za uspjeh svečanosti.
Franjevački samostan
veliki svjedok prošlosti
Svečanost je započela narednog
dana, 24. travnja 1749. godine u 8 sati. U
svečanom ophodu uz pratnju truba i
bubnjeva pronijela se gradom povelja
koju je nosio Nikola Parčetić, da bi se
postavila u samostanskoj blagovaonici.
Njega su pratili ugledniji građani kao i
naoružani vojnici. Zatim je slijedio zaziv
Duha Svetoga u staroj župnoj crkvi, pa
svečana zavjetna sveta misa o Duhu Svetom,
koju je služio fra Luka Čilić, generalni
lektor budimske teologije. Pjevanje
himna Duhu Svetom su građani i
vojnici popratili pucnjavom iz pušaka.
Pred crkvom je bilo mnoštvo vjernika
Katoličke i Pravoslavne crkve. Svečanosti
proglašenja slobodnog kraljevskog
grada Sombora nazočio je i pravoslavni
bački biskup Visarion Pavlović iz
Novog Sada, kalački kanonik Antun
Knežević, somborski prota Veselin Beljanski
sa svojih 15 svećenika. U to je vrijeme
somborskom župom upravljao fra
Antun od Pečuha. Na slavlju je bio i bivši
somborski vojni kapelan fra Antun Dežević
i mnogi drugi franjevci, ali i županijski
i kraljevski službenici. Slavlje se
nastavilo u samostanskoj blagovaonici,
gdje je latinski i hrvatski pročitana povelja.
Svečani govor je održao Johannes
Stefan Koller, koji je svoj govor zaključio
sardačnom čestitkom u obliku kronostiha:
VIVat! PerennIs aVe! DIV In posterIs
fLoreat InsIgnIta IstIs prIVILegIIs
CiVitas Ista ZoMborIensIs. (Živio!
Zauvijek: zdravo! Neka dugo cvjeta u potomcima
ovim povlasticama odlikovani
taj Sombor grad!). Zbroj istaknutih slova
5+1+5+1+5+500+1+5+1+1+50+1+1+1+1
+1+1+5+1+50+1+1+100+5+1+1000+1+1)
daje godinu 1747, kad je Marija Terezija
potpisala povelju slobodnog kraljevskog
grada Sombora. Tada su gradski oci položili
prisegu. Svečana zvonjava zvona i
velika pucnjava samo je povećala veselje
okupljenog puka. Svoj drugi govor završio
je Johannes Stefan Koller još jednim
kronostihom: Caeterum faXIt DeVs Vt
Caeptae gLorIae Vestrae eXpost aequVe
gratVLarI possIM. (Dao Bog, da na vašoj
započetoj slavi i kasnije mogu ovako
čestitati). Na sjednici gradskog poglavarstva,
25. travnja 1749. godine, za gradonačelnika
je izabran Martin Parčetić.
Tada su izabrani i ostali članovi poglavarstva,
kao i bilježnik, komornik, pučki
tribun, blagajnik i prefekt. Uzalud je
Kraljevska komora ponudila gradu Somboru
osim darovanih pustara još i Sivac,
Apatin, Bezdan, Kupusinu, Doroslovo,
Čonoplju, Staru Moravicu, Kruševlje,
Pačir i Gakovo za samo 800 forinti.
Gradska blagajna je bila pod velikim dugovima,
pa se grad morao odreći širokogrudne
ponude (fra Bono Mihalović,
Oppidum prvilegiatum Zombor in Liberam
ac Regiam Civitatem promuilgatur,
ac installatur Anno Dni 1749., Extractus
Protocolli Conventus L. R. Civitatis
Zomboriensis P. P. Ordinis Minorum
Observatiae Provintiae olim Bosnae Argentiane
s. Crucis nunc vero Divi Iaonis
a Capistrano ab Anno 1717 useque
ad Annum 1787. (rukopis). Slavlje proglašenja
povelje s povlasticama završeno
je 30. travnja 1749. godine u 4 sata, kad
je kraljevski povjerenik krenuo put Požuna
(Bratislave). Na ispraćaju su bili
brojni građani, gradsko poglavarstvo,
katolički i pravoslavni župnik, te pravoslavni
biskup bački Visarion Pavlović.
Ispraćaj je popraćen pucnjavom iz pušaka
i glazbom.
|
|
|