ZVONIKOV JUBILEJ – 150. BROJ – Piše: Katarina Čeliković

Kršćanska tribina grada Subotice posvećena Zvoniku

SVECANA PRIMOPREDAJA UREDNICKE DUŽNOSTI

Kršćanska tribina, posvećena Zvoniku, održana je u utorak 24. travnja u Velikoj dvorani HKC ”Bunjevačko kolo”, u znaku 150. broja i inauguracije novog urednika. Svečanoj i srdačnoj atmosferi nazočio veliki broj poštovalaca našeg mjesečnika.

Nesvakidašnja kršćanska tribina, u posebno toploj i prijateljskoj atmosferi pred punom dvoranom HKC ”Bunjevačko kolo” imala je i neuobičajnu temu: 150. broj Zvonika, ali i promjenu u uređivačkom sastavu. Prvi i donedavno glavni urednik našeg katoličkog mjesečnika, preč. Andrija Anišić prepustio je svoje mjesto mlađem svećeniku vlč. Mirku Štefkoviću.

Kako smo najavili u prošlom broju, upravo na prijedlog dosadašnjeg urednika preč. Anišića, na svojoj sjednici održanoj 16. travnja, hrvatski su svećenici za novog urednika izabrali Mirka Štefkovića i prepustili mu odgovornu dužnost uređivanja jedinog vjerskog lista na hrvatskom jeziku u Vojvodini, a svojevremno i u Srbiji. On će sastaviti novo Uredničko vijeće i predložiti koncepciju lista.

Ozračje prijateljstva

Moderatorica tribine, prof. Katarina Celiković ukazala je na veliki broj suradnika koji su u 150 brojeva Zvonika stavili potpise pod tekstove. Njih oko 950 doprinijelo je tako raznovrsnosti i zanimljivosti sadržaja u ovom mjesečniku. O listu su govorili i Zvonikovi suradnici i prijatelji.

Rekavši kako smo svjedoci ”pravog povijesnog događaja u našoj ne baš velikoj bunjevačko–hrvatskoj i katoličkoj zajednici: 150 broja Zvonika, oproštaj s njegovim starim, tj. prvim urednikom i preuzimanje uredničke časti od strane novoga i mlađeg urednika”, dr. Slaven Bačić je govorio o počecima izlaženja novina i narodnom preporodu u drugoj polovici XIX. stoljeća te u isti kontekst stavio i Zvonik. On je istaknuo kontinutitet u izlaženju, zatim da je Zvonik jedini vjerski list na hrvatskom jeziku u Bačkoj i treću značajku – entuzijazam jer se rad u Zvoniku temelji na dragovoljnome radu.

O svom viđenju Zvonika govorio je i novinar Subotičkih Zlatko Romić, sjetivši se kako je u svom novinarskom radu predstavljao sadržaje Zvonika u Subotičkim novinama te sudjelovao u obuci mladih novinara. U svom je izlaganju istaknuo kako je svaki čitatelj mogao naći za sebe interesantne stranice te da je Zvonik ispunio svoju ulogu.

Primopredaja uredničke dužnosti

Prvi i donedavni urednik preč. Anišić osvrnuo se na dosadašnjih 150 brojeva lista, te podsjetio nazočne na ono što je poručio čitateljima u uvodnicima prvog, pedesetog, stotog i stopedesetog broja. Zahvalivši potom onima koji su sudjelovali u stvaranju i rađanju Zvonika, on je svečano pred nazočnima svom nasljedniku vlč. Mirku Štefkoviću predao pečat Zvonika i knjigu troškova te čast uređivanja našeg katoličkog mjesečnika. Bio je ovo dirljiv događaj koji je publika popratila burnim pljeskom i posvjedočila srdačnu i iskrenu atmosferu koja vlada u uredništvu.

U ime uredništva Katarina Celiković je dosadašnjem uredniku, preč. Anišiću predala živi cvjetni ukras, snop svezanih bambusa u želji da ga podsjećaju na zajedništvo koje je pratilo rad najbližih suradnika.

Novi urednik lista, vlč. Mirko Štefković, nastavio je u sličnom, pozitivnom tonu zahvalivši svom prethodniku i braći svećenicima na povjerenju i predstavivši neke od planova u budućem radu. Također je pozvao medije i ljude dobre volje na suradnju kako bi Zvonik bio još sadržajniji i na korist čitateljima.

Riječ suradnika i čitatelja

Na kraju programa nazočnima se obratio mons. Stjepan Beretić, podsjetivši kako je Zvonik uvijek bio na isporavnoj liniji, na liniji ”nenapadanja” i pozitvnog usmjerenja. Istaknuo je također da je ponosan što subotička biskupija ima svećenika kao što je dosadašnji urednik: ”Zaista sam ponosan što imam ovakvog kolegu i što naša biskupija ima takve snage u našim svećenicima. Andrija je nikao iz zemlje. U paorskoj kući je nikao, na salašu je rastao i ne mislim da je nadvisio ni oca ni majku. On je plod njegovoga oca i njegove majke i to je djelovanje Božje ljubavi razlivene u našim srcima... Druga stvar, koja je isto tako utješna jeste novi urednik, mr. Mirko Štefković. On se primio ovog odgovornog posla. Neka ga Bog poživi, da nas sve nadvisi, da bude deset puta bolji...”.

Generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici mr. Davor Vidiš zahvalio je Andriji Anišiću što je kroz gotovo trinaest godina ”nosio križ” uređivanja Zvonika a osobito u danima kada je to osobito bilo teško – za vrijeme i nakon domovinskog rata kada na ovim prostorima gotovo i nije bilo tiska na hrvatskom jeziku. On je novom uredniku poželio malo lakši križ i puno uspjeha u radu.

Predsjednik HAD–a Dujo Runje: ”Neka zvona s najstarijeg zvonika Bačke diljem nemirne ravnice šire poruku mira i ljubavi i neka glavnokomandujući i svi kopljanici u Zvoniku zašilje svoje pero i neka ispišu najljepše stranice u Zvoniku na dobrobit cijele naše zajednice.”

Župnik iz Odžaka i Apatina vlč. Jakob Pfeifer rekao je: ”Možda ovi krajevi naše biskupije malo poznaju one krajeve koji su isto prilično kršćanski u različitim narodima. I ondje se čita Zvonik. Citaju ga i Hrvati i Mađari i Slovaci i Nijemci i Srbi. Ja pokušavam i donekle uspijevam primati sve časopise koje drugi izdaju a isto tako nastojim i naš Zvonik dati drugima. Tako Zvonik primaju i muslimani u Novom Pazaru... Ja mislim da mi svećenici još uvijek ne prepoznajemo dovoljno snagu i važnost i milost jednog ovakvog ”običnog” časopisa...

Suradnik iz Titela Radomir Hucki istaknuo je: ”Ja Zvonik čitam od 2001. godine a par godina i šaljem vijesti iz života titelske župe. Kod nas je stizalo svega četiri primjerka a od ove godine sedam. I mogu reći da je Zvonik izvor izuzetne duhovne snage. Nekada sam Zvonik pročitao i dva puta, a neke članke i više puta. I mogu reći da tih par primjeraka što dobivamo kruži po župi, čak ga rado čitaju i neki vjernici Mađari... ”

Ljepoti ove svečanosti glazbom su pridonijeli mladi članovi VIS–a ”Proroci”. Ovoj nesvakidašnjoj tribini nazočili su dogradonačelnik Subotice Petar Kuntić, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Branko Horvat, generalni konzul R. Hrvatske mr. Davor Vidiš sa suprugom Meri te konzulica Iva Aranjoš, predsjednik Hrvatskoga akademskog društva Dujo Runje, sjemeništarci i predstavnici medija: Hrvatske riječi – Jasminka Dulić i Zvonimir Perušić, Hirvivo – glavni urednik Tibor Dobó, Katoličkog media centra iz Beograda.

Kontinuitet

Zvonik je nastao u u prvoj polovici 1990–tih godina, kada se bivša Jugoslavija raspala na nove nacionalne države, a mi smo se i u nacionalnom i u vjerskom pogledu zatekli u novom povijesnom položaju – kao manjina. Na početku ovoga novog razdoblja pojavila su se tri nova lista na hrvatskome jeziku. Prvo je pokrenut Glas ravnice (1990) kao glasilo DSHV–a, a 1994. su pokrenuta još dva lsita, u srpnju Žig, te u studenome Zvonik. Poslije su se pojavili i drugi hrvatski listovi, ali je Zvonik jedini od ove prve tri novine uspio održati neprekinuti kontinuitet sve do danas, što ga danas čini najstarijim listom neprekinuta izlaženja do danas.

Dr. sc. Slaven Bačić

Ekumenski otvoren list Zvonik odolio politizaciji

Zvonik je za sve vrijeme bio bio otvoren i za pripadnike svih drugih nacija u Subotičkoj biskupiji i zatvoren za svaku vrstu ”suboticocentričnosti”, o čemu počesto govore neki drugi ljudi iz nekih drugih struktura u nekim drugim prilikama.

Ono što, po mom osobnom sudu, predstavlja iznimnu vrijednost ovoga lista svakako je i njegova ekumenska crta i otvorenost prostora za druge vjerske zajednice. Ali, u nekakvoj hijerarhijskoj ljestvici vrijednosti svakako bih na prvo mjesto htio istaknuti njegovo uspješno zadržavanje u okvirima vjere i odolijevanje politizaciji, od čega, na žalost, nisu imuni mnogi vjerski listovi, kako domaći tako i inozemni. To držanje po strani u situaciji već opjevanih sukoba unutar ovdašnje hrvatske zajednice, kao i suzdržavanje od moraliziranja glede aktualne političke situacije u zemlji (a uvijek je aktualna) ne samo da služi na čast uredništvu nego i jasno govori o njgeovu čvrstu opredjeljenju kakav se list i obraz želi iznijeti pred čitatelja.

Zlatko Romić

Riječ novog urednika

Dragi prijatelji ”Zvonika”!

Cast mi je da vam se mogu obratiti u svojstvu novog urednika našeg ”Zvonika”. Culi smo lijepe osvrte na dosadašnjih 150 brojeva. Puno toga bi se još moglo i dodati. No, možda je i bolje ovako, jer upravo za ono što ostaje u skrovitosti Otac nebeski bogato uzvraća (usp. Mt 6,4). Zato još jedanput hvala i pohvala dosadašnjem uredniku i njegovom najužem timu suradnika, kao i svima koji su na bilo koji način pridonijeli da Zvonik bude ono što jeste. Na sve vas računam i dalje!

U proteklih mjesec dana sam s puno osoba razgovarao o promjeni urednika Zvonika. Mnogima nekako nije jasno kako to netko slobodno predaje kormilo drugome, a ipak ostaje u posadi broda. Mislim da to uopće nije potrebno objašnjavati. Način smjene je toliko rječit da govori sam za sebe ili bolje rečeno svjedoči. Nadam se da će ovaj primjer biti poticajem za neke druge smjene i promjene koje će u našoj zajednici u skorije ili docnije vrijeme dogoditi.

Ova promjena je vrlo povoljna prilika za objektivno preispitivanje stanja Zvonika u svakom pogledu. Zvonik ne smije izgubiti potrebnu dinamičnost, ali isto tako i postojanost, koje su svojstvene predanom nasljedovanju Gospodina. Zato Zvonik treba ostati ono što je i do sada bio: vjerski mjesečnik u kojem svaki naš vjernik može pronaći ponešto za sebe. Bit će nam sigurno potreban koji mjesec da prikupimo sve konstruktivne kritike i prijedloge za sadržajno i tehničko osvježenje Zvonika. Zato molim sve vas i sve naše drage čitatelje da nam svojim idejama pridonesu našem zajedničkom dobru, a to je evangelizacija u ovoj našoj mjesnoj Crkvi. Ovo je ujedno i poziv na suradnju. Radi toga ćemo u dogledno vrijeme organizirati novu rundu gostovanja Zvonika po našim župama, a možda i šire. Na taj način želimo podržati dosadašnje suradnike i dopisnike s terena, te pridobiti nove, kako bi Zvonik imao što šire horizonte i mogao još bolje odgovoriti potrebama svojih čitatelja.

Iako je dosadašnji urednik najavio da će novo Uredništvo biti formirano u roku od mjesec dana od dana ”izbora” novog urednika, to će se dogoditi tek po sazivu starog Uredništva na kojem želimo rezimirati dosadašnji rad i zacrtati smjernice za budućnost. Novo Uredništvo će možda imati nešto malo manje članova, ali bi ono trebalo biti doista operativno. Volio bih da se novo Uredništvo sastaje svakog mjeseca na kratki dogovor u vezi sadržaja novog broja. To bi ujedno bila i prilika za kratki osvrt na prethodni broj. Na taj način je moguće stalno imati otvorena vrata za novine koje se pokažu dobrima i potrebnima. U radu tog Uredništva ulogu glavnog urednika vidim u koordinaciji rada cijelog tima, dok će svaki njegov član imati svoj djelokrug rada i priliku za kreativno ostvarivanje. Nadam se da to nije samo lijepa zamisao, nego da ćemo je postupno uspjet provesti u djelo.

Suradnju s drugim medijima i glasilima ćemo nastaviti. Uvjeren sam da jedni od drugih možemo puno naučiti. Isto se nadamo i kada su naši dobročinitelji i sponzori u pitanju. Naime, to mnogima sigurno nije poznato, ali Uredništvo Zvonika nema niti svojih prostorija, niti svoje tehnike (osim jednog printera, skenera i starijeg fotoaparata ). Najveći dio posla oko pripreme Zvonika se događa u jednoj obiteljskoj kući. Takva usluga se, uvjeren sam, ne može dostatno nadoknaditi. Kada to prilike dozvole, preč. Anišić je voljan Zvoniku staviti na raspolaganje jednu prostoriju u župi Sv. Roka, gdje bi jednog dana moglo biti i sjedište samog Uredništva. Za njegovo opremanje će biti potrebno dosta sredstava, ali ni u tome ne želimo prenagliti. Jednog dana bismo tamo mogli obučavati naše mlade i one koji su zainteresirani za svijet obavijesnih sredstava, kao i organizirati seminare usavršavanja za naše dopisnike. Možda bi čak to jednog dana moglo postati i honorano radno mjesto. To bi umnogome olakšalo obradu informacija i tehničku pripremu Zvonika. U nekoj daljoj budućnosti bi to čak možda moglo biti sjedište svojevrsne katoličke informativne agencije, koja bi skupljala informacije iz života i djelovanja lokalnih Crkava na našim prostorima, te ih plasirala na jednom mjestu putem interneta.

No, da ne duljim, o svemu tome će naši dragi čitatelji dobiti informacije iz prve ruke.

Dragi prijatelji Zvonika, hvala vam na pozornosti! Ostanite i dalje pravi prijatelji Zvonika, jer tako nema bojazni za njegovu budućnost!

Osnivanje Zvonika

Katolički list Zvonik utemeljili su svećenici Hrvati Subotičke biskupije 19. rujna 1994. godine u Baču, ”u sjeni zvonika franjevačke crkve iz 13. stoljeća, te je po tome najstarijem zvoniku u našoj biskupiji list i dobio ime”, kaže prvi i donedavno glavni urednik Andrija Anišić. Formalni izdavač lista je župni ured sv. Roka u Subotici a stvarni Izdavački odjel Katoličkoga instituta za kulturu, povijest i i duhovnost ”Ivan Antunović”.

Nakon trinaest godina rada, povlačenje s dužnosti glavnog urednika preč. Anišić ovako je obrazložio:

– Odluku da dužnost urednika predam nekom drugom donio sam prije svega jer smatram da ne treba jedan čovjek biti vječiti urednik. Želio sam jednostavno predati tu odgovornu zadaću mlađem čovjeku koji može nastaviti utrtim putem, ali unijeti potrebnu svježinu i nužne novine. Oko na Mirka mi je palo prije otprilike godinu i pol dana kada je na Tribini mladih držao predavanje o značaju medija u širenju vjere. Tada sam odlučio uređivati Zvonik do 150. broja i njega predložiti osnivačima za novog urednika. Želim mu puno snage i Božjeg blagoslova u toj odgovornoj i teškoj zadaći. Ja ću i dalje raditi u Zvoniku sve što mi novi urednik povjeri...

HVALA SVIMA...

Hvala onima koji su od 1. do 150. broja bili sa mnom i podnosili sav teret oko uređivanja Zvonika a to su mr. Ervin Celiković i Katarina Celiković. Hvala i Bernardi Grgić, koja je provela mnoge sate u uredništvu kao i Željka Zelić. Hvala i mom zamjeniku preč. Franji Ivankoviću kao i članovima uredničkog vijeća koji su od početka sa mnom: dr. Andriji Kopiloviću i mnos. Stjepanu Beretiću te mons. Marku Forgiću.

Zahvaljujem i svim drugim članovima Uredničkog vijeća, osobito sadašnjega, ali i svima iz proteklog perioda. S ljubavlju se želim sjetiti i pokojnih osnivača i članova Uredničkog vijeća: Marka Vukova, koji je predložio ime listu, Antuna Miloša, prof. Bele Gabrića i Cecilije Milanković.

Hvala našim sponzorima, dobročiniteljima, podupirateljima...

Novi urednik MIRKO ŠTEFKOVIĆ, novi urednik Zvonika

Vlč. Mirko Štefković rođen je 24. 09. 1977. godine. Nakon završene gimnazije i odsluženja vojnog roka biskup ga šalje 1997. u Rim na studij teologije. Studij teologije završio je 2003. godine. Iste godine 3. svibnja 2003. subotički biskup ga je u Rimu zaredio za đakona. Sljedeća mu je godina pastoralna, a provodi ju najvećim dijelom na župi u Horgošu učeći mađarski jezik. Iste, 2004. započinje postdiplomski studij na Gregoriani te 20. lipnja 2006. godine postiže akademski stupanj magisterija Fundamentalne teologije. Nakon završetka studija vraća se u Suboticu i od tada vrši službu tajnika biskupije.

Članovi Uredničkog vijeća:

Ivan Andrašić

Andrija Anišić

Josip Anišić

Željko Augustinov

Stjepan Beretić

Stipan Bošnjak

Jasna Crnković

Ljubica Crnković

mr. Ervin Celiković

Igor Celiković

Katarina Celiković

Marko Forgić

+ Bela Gabrić

Ladislav Huska

Vesna Huska

Franjo Ivanković

Josip Ivanković

Biserka Jaramazović

Elizabeta Kesler

dr. Andrija Kopilović

Bernarda Kopunović

o. Marijan Kovačević

Grgo Kujundžić

Marina Kujundžić

Ivana Lazić

s. Silvana Milan

+Cecilija Milanković

+ Antun Miloš

mr. Mato Miloš

Lazar Novaković

Josip Pekanović

Jakob Pfeifer

Blaženka Piuković

Ivan Piuković

s. Blaženka Rudić

Alojzije Stantić

dr. Marinko Stantić

Svetlana Sudarević

Dijana Šarčević

Željko Šipek

mr. Mirko Štefković

Branko Vaci

dr. Tadej Vojnović

+ Marko Vukov

Željka Zelić

AD LIMINA – 2007.

RAZGOVOR SA SUBOTIČKIM BISKUPOM DR. IVANOM PÉNEZSOM

Biskupi MKB ”Sv. Ćirila i Metoda” u pohodu ad limina u Rimu

ZVONIK: Preuzvišeni oče biskupe, od 30. travnja do 5. svibnja, s biskupima Međunarodne Biskupske Konferencije sv. Ćirila i Metoda, bili ste u pohodu ad limina u Rimu. To je redoviti petogodišnji pohod grobovima blaženih apostola Petra i Pavla, te posjet rimskom prvosvećeniku, na kojeg su obvezani svi dijecezanski biskupi. Prije samog pohoda, kako to predviđa crkveno pravo, podnijeli ste pismeno izviješće o stanju Crkve u našoj biskupiji. Ono je poslužilo svetom Ocu i njegovim suradnicima da pobliže upoznaju naše životne prilike, o kojima ste u osobnom susretu sa svetim Ocem i mnogim njegovim suradnicima razgovarali.

Oče biskupe, molim Vas da čitateljima Zvonika kažete, što za jednog biskupa znači ad limina i kako ste ga Vi doživjeli?

Biskup Ivan: Posjet ad limina svakako je poseban doživljaj, osobito prvi puta, no ako se radi o drugom papi, kao što je sada slučaj, određena napetost sigurno da postoji. Lijepo je iskusiti da sveti Otac vodi brigu o nama, te da sveukupni rad biskupa biva negdje zabilježen i vrednovan. To je ujedno znak velike potpore.

Zv: Preuzvišeni, osamnaest godina ste na čelu Subotičke biskupije, koliko ste puta za to vrijeme išli ad limina?

Tri puta sam bio ad limina, prvi puta 1993., zatim 2001. i evo sada 2007. godine.

Zv: Oče biskupe, do ove godine ste se na ad limina susretali s blagopokojnim papom Ivanom Pavlom II., a sada s njegovim nasljednikom Benediktom XVI. Što je ostalo isto, a što je drugačije u susretima tih dvaju velikih ljudi?

Zanimljivo je bilo da sam 1993. s Ivanom Pavlom II. razgovarao njemački, a 2001. smo razgovarali talijanski, kako bi sad opet, pošto se radi o papi koji je Nijemac, opet koristio njemački jezik. Ivan Pavao II. je s 58 godina postao papa, te je imao snage za vrlo bogat program glede ad limina, kojeg je držao sve do kraja života, mada je pri kraju za njega to već bivalo vrlo teško. On je s nama ujutro slavio misu u svojoj kapeli, a osim zajedničkog i pojedinačnih susreta, s njime smo zajedno čak i ručali. Sadašnji papa je sa 78 godina postao papom, a sada je već navršio osamdesetu. Bilo je za očekivati da će on taj program svesti na najbitnije. Shvaćanje ozbiljnosti samog posjeta ad limina i kod jednog i kod drugog pape je svakako na visini. Sadašnji papa je u mnogim stvarima surađivao sa svojim predšasnikom, tako da u mnogome slijedi njegove linije.

Zv: Sigurno ste se i dugo spremali za osobni susret i razgovor s papom. Jeste li ste imali nešto što ste neizostavno htjeli reći svetom Ocu, nešto na što ste ponosni u svojoj biskupiji?

Da, svakako. Ono što sam mu neizostavno htio spomenuti je gradnja naše bogoslovije. Vidjelo se da je to i za svetog Oca nešto izvanredno, jer je u odgovoru kod zajedničkog prijema svih biskupa naše Konferencije spomenuo bogosloviju, kao značajnu ustanovu za sve naše biskupije. Zatim sam svetom Ocu rekao kako je prosječna starosna dob naših svećenika još vrlo dobra. S ponosom sam mu rekao da sam za osamnaest godina biskupstva zaredio 18 svećenika, te da već više godina imamo tridesetak bogoslova.

Zv: Do Pape nije lako doći, pa čak niti jednom biskupu. Ovaj pohod ad limina je već odavno bio zakazan. Budući da rijetko možete susresti svetog Oca, sigurno ste mu ponijeli i kakav dar. Što ste mu darovali, a što je on darovao Vama?

Svetom Ocu sam ponio radne dokumente naše Biskupijske Sinode na hrvatskom i mađarskom jeziku. Poklonio sam mu i spomen medalje, na njima je naša katedrala te sinodalni moto ”Svi ste vi samo jedan, u Kristu Isusu” (usp. Gal 3,28). Volio bih da sam mu mogao ponijeti i novi Subotički zakonik, ali je on još u pripravi. Od svetog Oca sam dobio pektoral (biskupski križ s lancem) te nekoliko krunica. Naša je pak Konferencija svetom Ocu uručila prekrasan dar: mozaik Presvete Bogorodice – Majke jedinstva, rad škole isusovca Marka Rupnika.

Zv: Osim susreta s Papom, posjetili ste razne kongregacije, vijeća i druge organe Svete Stolice. Koga ste još sreli u Rimu?

Bili smo u zavodima, u kojima borave naše bogoslovi i svećenici. Tako smo bili u kolegiju Germanicum et Hungaricum, u kojemu smo se pored poglavara i studenata susreli sa sestrama, koje su prije desetak godina još radile u našoj biskupiji. Bili smo i u Zavodu sv. Jeronima, te u kući za mađarske hodočasnike Sv. Stjepana, koju vodi jedna časna sestra iz naše biskupije.

Zv: Jeste li tijekom boravka u Rimu imali vremena za odmor, za obilazak bazilika i druge osobne prohtjeve?

U sve četiri velike bazilike smo mi biskupi naše Konferencije zajedno slavili svetu misu. Prvi svibnja smo na poziv zrenjaniskog biskupa mons. Huzsvrra išli na izlet. U dva navrata sam s tajnikom sam išao u kupovinu liturgijskih odijela i sitnih darova najužim suradnicima, sjemeništarcima i bogoslovima.

Zv: Za kraj, recite nam preuzvišeni, po čemu ćete pamtiti ovaj posljednji posjet ad limina?

Ovaj ad limina pamtit ću po do sada najboljem smještaju u Hotelu sv. Marte, unutar Vatikana, u kojemu inače borave kardinali za vrijeme konklava. Također je i prijevoz bio vrlo dobro organiziran, te nismo morali nepotrebno gubiti vrijeme. Ono što me je osobito dirnulo je živa zainteresiranost sv. Oca za život u našoj biskupiji.

Zv: Oče biskupe, hvala Vam lijepa na razgovoru i vremenu koje ste na ovaj način posvetili čitateljima Zvonika.

Razgovarao: Mirko Štefković

GOVOR PAPE BENEDIKTA XVI. NAŠIM BISKUPIMA

Papa je blizu i ohrabruje vas

Poštovana braćo u episkopatu!

Bog nade, koji nas ispunja svakom radošću i mirom u vjeri, snagom Duha Svetoga, bio sa svima vama (usp. Rim 13,13). Radostan sam što vas mogu pozdraviti riječima Poslanice apostola Pavla Rimljanima: da, Bog nade neka vas ispuni svojim nebeskim utjehama! Ovom željom bratski grlim svakoga od vas, dragi pastiri jednog dijela stada Gospodinovog, koji mi je osobito drag!

Pozdravljam svakoga od vas, dok od srca zahvaljujem za ljubazne riječi, koje mi je uputio nadbiskup Stanislav Hočevar, predsjednik vaše Međunarodne Biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda /.../. Vaš predsjednik je izrazio osjećaje zajedništva koji vas povezuju s Petrovim nasljednikom: zahvalan sam vam za to. /.../ Na završetku vaše posjete ad Limina Apostolorum, obnavljam vam izraze srdačne zahvalnosti, te molim da ih prenesete i svojim zajednicama, na čiju molitvenu podršku s povjerenjem računam. Potvrdite svima – svećenicima, redovnicima i redovnicama, djeci i mladima, starima i obiteljima – da je Papa uz njih i da ih svaki dan preporuča Gospodinu. Potičem sve da ustraju u jedinstvu, u uzajamnoj otvorenosti i duhu bratskog zajedništva.

Različite zemlje te raznoliki kulturni i vjerski konteksti, u kojima su se vaši vjernici nalazili, časna braćo, ne malo se odražavaju u njihovom kršćanskom životu. Mislim, na primjer, na brakove u kojima su supružnici različitih vjeroispovijesti ili vjera, što od vas, dragi pastiri, zahtijeva posebnu duhovnu skrb te još skladniju suradnju i s drugim kršćanskim Crkvama. Mislim nadalje na vjerski odgoj novih generacija, koji je neophodno prikladno uklopiti u školske programe. Kako ne spomenuti i onaj temeljni vid za život Crkve, koji se sastoji u odgoju svećeničkih kandidata i njihove duhovne potpore u spomenutom višekonfesionalnom okruženju? Znam da je u planu izgradnja bogoslovije u Subotici: srdačno potičem taj pothvat za dobrobit koji bi mogao poslužiti različitim biskupijama. Bogoslovima je potrebno pomoći da rastu u jasnoj svijesti kako je svećenik drugi Krist. Ako u potpunosti želi ispuniti svoje poslanje, bogoslov treba njegovati prisan odnos s Isusom, a ne smatrati se samo činovnikom jedne crkvene organizacije. Svećenik je u potpunosti na službi Crkvi, živog i duhovnog organizma, koji svoju snagu ne crpi iz nacionalnih, etničkih ili političkih elemenata, nego iz djelovanja Krista, prisutnog u svojim službenicima. Gospodin je, naime, želio da Crkva bude otvorena svima; apostoli su je tako izgrađivali već od prvih početaka kršćanstva, a mučenici su svojom krvlju davali svjedočanstvo za njezinu svetost i katolicitet. Šireći se tijekom stoljeća, tradicija je pri susretu s različitim jezicima, rasama, nacijama i kulturama uvijek zadržala nepromijenjeno obilježje općenitosti. Ovo jedinstvo Crkve u različitosti vi možete svakodnevno doživljavati.

Draga i časna braćo, ovih dana imao sam priliku bolje upoznati stvarnost vaših biskupija, često sačinjenih od malog stada usred širokih etničkih, kulturnih i vjerskih različitosti. Stoga, vaše poslanje nije lako! Ali, uz Gospodinovu pomoć, i u poslušnosti njegovom Duhu, potičite one koje je On sam povjerio vašoj brizi da ne posustaju biti evanđeoski kvasac, koji podiže društvo. Na taj način moći ćete zajedno, prema poticaju apostola Petra, dati svjedočanstvo nade koja je u vama (usp. 1Pt 3,15). To ćete ostvariti zahvaljujući postojanoj vjernosti Kristu, revnom slavljenju sakramenata i velikodušnom apostolskom predanju. Potrebno je u to uključiti svakog člana Božjeg naroda, upotrebljavajući svako raspoloživo sredstvo kršćanske formacije, pripremljeno na raznim jezicima vjernika.

Providnost je vaše narode postavila u kontekst europskog kontinenta, koji se ovih godina preuređuje. Neka se u tom povijesnom procesu i vaše Crkve osjete sudionicima, svjesne da mogu dati svoj vlastiti doprinos. Nažalost, zapreke ne manjkaju: skromnost sredstva zbog ekonomske situacije i malenost katoličkih snaga bi vas mogle obeshrabriti. Nije lako zaboraviti teško naslijeđe od preko četrdeset godina jednoumlja, tijekom kojih su se oblikovala društvena ponašanja neobilježena slobodom i osobnom odgovornošću, a istodobno je teško oduprijeti se napastima zapadnog materijalizma s opasnostima moralnog relativizma i liberalizma, te političkog radikalizma i fundamentalizma. Nemojte se obeshrabriti, nego radije ujedinite snage i strpljivo nastavite svoje djelo, sigurni da će se jednog dana, s Božjom pomoću, moći ubrati oni plodovi koje će On sam dovesti do zrelosti po svojim tajanstvenim spasenjskim nacrtima.

Stalo mi je, u ovom trenutku, osigurati vam da vam je Papa blizu i ohrabruje vas da idete naprijed, pouzdajući se u pomoć Gospodina, Dobrog Pastira. Draga braćo, ostanite uvijek uz svoje vjernike: njima su potrebni mudri učitelji, sveti pastiri, sigurne vođe, koje će ih svojim primjerom prethoditi na putu potpunog prianjanja uz Krista. Budite međusobno ujedinjeni, njegujte zvanja za svećeništvo i posvećeni život; podržavajte pastoralne djelatnike; potičite laike da preuzmu one odgovornosti koje su im vlastite, na civilnom i crkvenom području, prema duhu koncilskog dokumenta Gaudium et spes, kako bi bili u stanju dati skladno doista katoličko svjedočanstvo. Gospodin vas je postavio u bliski kontakt s pravoslavnom braćom: kao udovi jednog jedinstvenog Tijela, tražite svaku moguću suradnju u službi jedinog Božjeg kraljevstva. Neka ne ponestane spremnosti za suradnju i s drugim kršćanskim vjeroispovijestima i sa svakom osobom dobre volje na promicanju svega što može biti od koristi za širenje evanđeoskih vrijednosti.

Draga i časna braćo, potvrđujem vam još jedanput svoju ljubav i osiguravam svoju molitvu. Dok zazivam nebesku zaštitu Marije, Kraljice Apostola, te svetih Ćirila i Metoda, zaštitnika vaše Međunarodne Biskupske konferencije, s ljubavlju vam udjeljujem svoj apostolski blagoslov, proširujući ju rado na sve vjernike povjerene vašoj pastirskoj brizi.