POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Ferenc Sz?p

(* 3. VII. 1809. + 10. IX. 1856.)

2. dio

Preveo molitvenik – pokrenuo prve novine – Napisao molitvenik za zatvorenike

Mađarska revolucija

Revolucija je izbila 1848. godine – upravo posljednje godine Ferencovog kapelanovanja u Subotici. Revoluciju su mladi svećenici doživjeli kao rat za oslobođenje. Val revolucije se širio od Sicilije, preko Pariza u veljači 1848. i Beča, 13. ožujka do Budimpešte, gdje je revolucija buknula 15. ožujka. Između ostalog, mađarska je omladina tražila slobodu tiska, ukidanje cenzure i kmetstva, jednakost pred zakonom, osnutak nacionalne garde (vojske) i nacionalne banke, poreznu obveza za svakoga, godišnje zasjedanje Mađarskog državnog sabora u Budimpešti, da se sabor premjesti iz Požuna (Bratislave) u Budimpeštu...

Zbivanja u Subotici

Ono što se 15. ožujka 1848. godine odigralo u Budimpešti imalo je odraza i na prilike u Subotici, gdje su građani već 22. ožujka održali izvanrednu javnu sjednicu, na kojoj su svi mogli čuti 17. ožujka potpisanu okružnicu predsjednika mađarske vlade Lajosa Batthy nyija, govore Lajosa Kossutha i ”druge rodoljubne obavijesti”. Sve je to trebalo objaviti i u domaćem tisku. Vrhunac oduševljenja je bio na Blagovijest, 25. ožujka 1848. godine, kad se u crkvi svete Terezije okupilo na svetu misu zahvalnicu gradsko poglavarstvo, cehovi, mladež i gradska garda pod svojim barjacima. Slično slavlje je bilo i u pravoslavnoj crkvi. Gradsko poglavarstvo se obratilo župnicima i gvardijanu, da u svojim crkvama protumače narodu opasno stanje, u kojem nacionalna straža najbolje može sačuvati mir i javni red, pa da se zato što više građana javi u nacionalnu gardu.

Ferenc Sz?p zatvorski duhovnik

U središnjoj subotičkoj župi je Ferenc Sz?p proboravio od 1844. do 1848. godine. Tada je župa brojala preko 25000 vjernika. Najveća joj je filijala Ludas s preko 2000 vjernika, koja je od 1842. godine pripala novoosnovanoj župi svetoga Jurja. Filijale su joj bila još i naselja: Kelebija, Verušić, Sebesić, Tavankut i Zobnatica. Župnik svete Terezije je tada bio B?la Czorda, prisjednik županijskog suda Bačko–Bodroške županije. Župa je bila dvojezična, te se propovijedalo hrvatski i mađarski.

Ferenc Sz?p je bio svećenik svestrano zauzet za pastoral. Pored svih svojih kapelanskih dužnosti bio je i zatvorski duhovnik. Za zatvorenike je preveo s njemačkog na mađarski jezik molitvenik Franza Serafa Schmida Olvas? ?s im ds gk?nyv rabok haszn lat ra. Djelo je zacijelo bilo vrijedno, budući da je 1848. godine u Subotici objavljen prijevod načinjen na osnovu šestog izdanja djela Franza Serafa Schmida.

Propovijedi, darovi, prve novine

Ono što je tražila mađarska revolucionarna mladež i sveučilištarci, osvajalo je cijelo kraljevstvo. I propovjednici su odigrali važnu ulogu. Među gradskim propovjednicima se posebno istakao franjevac Ksaver Lipozenčić, koji je na hrvatskom jeziku proglasio službene odredbe iz Budimpešte. Tadašnji župnik subotičke župe svete Terezije, B?la Czorda se osim verbalne podrške, sa svojim kapelanima, odazvao i pozivu na prikupljanje novčanih priloga, te su 27. svibnja prikupili 47 forinti i 4 zlatnika za pomoć domovini. Osim toga, nadobudni kapelan Ferenc Sz?p je uvidio važnost pisane riječi. Dio vjernika nije dolazio u crkvu. Da bi što širi krug vjernika i građana mogao blagovremeno obavještavati o zbivanjima u gradu i kraljevstvu, Ferenc Sz?p je pokrenuo i izdao pet brojeva novina Honunk llapota, a n?p felvil gosAt s ra (Stanje domovine za prosvjećenje naroda). Time je postao pokretač prvih novina u ovim krajevima države.

Župnik Czorda

Kad se jedinica županijske nacionalne garde utaborila kod sela Ók?r, danas Zmajevo, Ferencov se župnik B?la Czorda, kao dobar pastir svojih vjernika, pridružio jedinici suobtičke garde i otpratio ih kao vojni kapelan u Zmajevo. U to vrijeme je i sam nadbiskup Ferenc N dasdy, kao i Prvostolni kaptol bio iskrena podrška ne samo svećenicima već i ratnim pothvatima narodne straže. Nadbiskup i kaptol su novcem i hranom bili potpora vojnicima. Drugi vid suradnje crkvenih poglavara se ogledao u tome što nekoliko vrlo važnih kraljevskih okružnica nadbiskup nije dao objaviti u svojoj nadbiskupiji, uz ispriku da su loše prometne veze i da je nadbiskupija i narod u velikim opasnostima. Premda župnik Czorda za svoje zalaganje nije bio kažnjen tamnicom, svojom gestom je dokazao da je većina tadašnjih svećenika znala zauzeti stav prema jozefinizmu. Svećenici su stali uz narod i uz svoju zemlju. U vrijeme mađarske revolucije bačka zemlja je najviše nastradala u ratnom vihoru. Osim 1849. godine bombardiranog Novoga Sada nastradala su još neka naselja. O subotičkom župniku Czordi i njegovu kapelanu Sz?pu pisao je i dekan teološkog fakulteta Katoličkog sveučilišta u Budimpešti, J?zsef T?r?k u časopisu Vigila pod naslovom Szabadkai m rcius.

Prema: P?ter Rokay, Istorija Mađara, Beograd, Clio, 2002,

Iv nyi Istv n, Szabadka szabad kir lyi v ros t?rt?nete. I. dio, Subotica 1886.

Lakatos Andor, A Kalocsa–B csi Foegyh zmegye t?rt?neti sematizmusa 1777–1923, Kalocsa, 2002

Naslov knjige: Schmid, Franz Seraf, Olvas? ?s im ds gk?nyv rabok haszn lat ra. A hatodik kiad s ut n magyarAtotta Sz?p Ferenc, Szabadka Sz. Ter?zi k pl n s helybeli rabok lelki oktat?ja. Szabadk n, 1848. augusztus 12–k?n. Bittermann K rol tulajdona, (1848). Magyar Orsz gos Lev?lt r

Torm sy G bor: A szabadkai r?mai katholikus fopleb nia t?rt?nete, Szabadka, 1883.

Lakatos Andor, Papi sorsok 1848–49

Borovszky Samu (szerk.): B cs–Bodrog v rmegye, II. Bp. ?.n. 197–232.

http://www.vigilia.hu/archiv.html