POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Ferenc Sz?p

(* 3. VII. 1809. + 10. IX. 1856.)

Subotički kapelan i župnik župe svete Terezije u Subotici

Svećenik koji je zadužio Suboticu, Bačku i svoj mađarski narod

Pastirov sin

Ferenc Sz?p je rođen 3. srpnja 1809. godine u Subotici, kao četvrto dijete pastira J?zsefa i kućanice Marije Tapfer. Otac mu je čuvao tuđa stada. Ferencovi su roditelji bili nepismeni ljudi. Tako o Ferencovoj obitelji piše Zolt n Kalapis. Poslije Ferenca obitelj Sz?p je imala još petero djece, no osim Ferenca svi su umrli. Ferenc se opredijelio za svećeničko zvanje. U Kalačkom nadbiskupskom arhivu među njegovim osobnim spisima čuva se dokument na latinskom jeziku, koji je Ferenc Sz?p potpisao 24. rujna 1839. godine kao temerinski kapelan. Iz toga dokumenta doznajemo da je nakon srednjoškolskog obrazovanja Sz?p počeo studirati filozofiju u Đuru (Gy?r), a završio je u Segedinskom liceju. Sveto bogoslovlje je studirao u Kalači. Za svećenika je zaređen u Kalači 21. rujna 1833. godine.

Više od dva desetljeća kapelan

U Ferencovo se vrijeme dugo kapelanovalo. Kapelanske postaje su za mladog svećenika bile prilika da se bolje upozna s velikom Kalačko–Bačkom nadbiskupijom. Nakon svećeničkog ređenja 1833. i 1834. Ferenc Sz?p je kapelan u N dudvaru. Mjesto se danas zove Nemesn dudvar, a nalazi se južno od Haj?sa. Ta je župa osnovana 1739. godine, kad je izdvojena iz župe Haj?s. Do 1724. godine u selu su živjeli Hrvati. Tada je na njihovo mjesto nadbiskup Cs ky naselio Nijemce. Mjesto je mijenjalo naziv: N d–Udvar, N dudvar, a od 1901. godine nosi naziv Nemesn dudvar. U Ferencovo vrijeme se u toj župi govorilo samo njemački. Za mladog svećenika je to bila prilika da učvrsti svoje poznavanje njemačkog jezika. Drugo mu je kapelansko mjesto bilo 1834. u Srpskom Miletiću (R czmilitics). I tu je Ferenc Sz?p propovijedao samo njemački. U selu su živjeli i pravoslavni Srbi. I u sljedećem kapelanskom mjestu je trebalo propovijedati samo njemački. Ferenc Sz?p je 1835. bio kapelan u čisto njemačkom selu Filipovo (Bački Gračac). Zanimljivo je da se nekolicina Filipovčana služila češkim jezikom. U dva maha, 1836. i 1841. Ferenc Sz?p je bio kapelan u Futogu. U futoškoj župi se mladi svećenik imao prilike upoznati ne samo s različitim narodima i jezicima, već i s brojnim kršćanskim crkvama. Župa je zajedno s filijalama Begeč, Gložan, Kulpin Bački Petrovac, Rumenka i ostalim brojala oko 2700 katolika, od kojih je većina živjela upravo u Futogu. Na području župe je živjelo gotovo 6000 Slovaka evangeličke vjere, oko 4000 pravoslavnih Srba i preko 800 Mađara reformatske vjere. Bila je to najveća župa u kojoj je do tada djelovao.

Godine 1837. Ferenc Sz?p je bio kapelan u Parabuću. Selo je nosilo različita imena: Parabuty, Parip s, i poslije Drugog svjetskog rata Ratkovo. U Parabuću je par mjeseci djelovao i kao privremeni upravitelj župe. Filijala Parabuća je bilo selo Pivnice, gdje su većinu stanovništva činili evangelici Slovaci i pravoslavni Srbi. I u Parabuću je služio isključivo njemačkim vjernicima. U selu i filijalama je bilo preko 1800 pravoslavnih Srba. Na području župe je bilo i gotovo 800 reformata. Godine 1838. Ferenc Sz?p je bio vjerojatno samo nekoliko mjeseci kapelan u Čavolju (Cs voly) kod Baje u Mađarskoj, gdje se tada propovijedalo hrvatski i njemački, a župa je brojala je više od 2000 vjernika. Od travnja mjeseca 1838. godine do 1840. Ferenc Sz?p je bio je temerinski kapelan. Temerinska župa je tada brojala više od 6000 katolika.

Subotički kapelan

U subotičkoj, 1842. godine osnovanoj župi svetoga Roka, Ferenc Sz?p je u župi propovijedao hrvatski, a u filijali Aleksandrovo njemački. U župi svetoga Roka je tada bilo više od 5.500 katolika, a u filijali Aleksandrovo oko 500. U župi svetoga Roka je Sz?p ostao još i 1843. godine. Od 1844–1848. godine Ferenc Sz?p je bio kapelan u glavnoj subotičkoj župi svete Terezije.

Veliki broj svećenika se angažirao u Mađarskoj revoluciji

Pred kraj kapelanovanja Ferenca Sz?pa u subotičkoj subotičkoj župi svete Terezije u Kalačko–Bačkoj nadbiskupiji je djelovalo 200 svećenika: 110 župnika i 90 kapelana. U ratnim zbivanjima 1848–49. godine 27 od spomenutih svećenika je aktivno sudjelovalo u revolucionarnim zbivanjima: petnaestorica su bila pod oružjem, kao vojnici, narodni stražari; četvorica su bili vojni kapelani, dvojica su pali kao žrtve srpskih napada, šestorica su svećenika odgovarali zbog govora, kojima su poticali na revoluciju. Na odgovornost je pozvano 20 kapelana, 5 župnika i 2 profesora teologije. Osim toga, u vojničkim redovima se našlo još 14 bogoslova, pa je ukupan broj kalačko–bačkih klerika – sudionika u revolucionarnim zbivanjima bio 41. Prosječna životna dob kapelana, koji su sudjelovali u revoluciji bila je 30 godina, a svaki četvrti – peti kapelan je na kraju bio pozvan na odgovornost. Velika ratna razaranja su bila uzrokom veće aktivnosti mladih svećenika na području današnje Subotičke biskupije, pa je lako proračunati da je u ratu sudjelovao svaki treći kapelan s područja današnje Subotičke biskupije.

Prema:

Kalocsai ?rseki Lev?lt r, Sz?p Ferenc, personalia

Kalapis Zolt n, Az els? ”lents?gi” magyar Ljs g szerkesztoje: Sz?p Ferenc. ”Negyvennyolcnak nagy idej?ben”, Novi Sad, 1998.

Lakatos Andor, A Kalocsa–B csi Foegyh zmegye t?rt?neti sematizmusa 1777–1923, Kalocsa, 2002, str. 253.

vigiliaŽcommunio.hcbc.hu